Nakon što smo postavili jasne definicije, možemo se posvetiti prednostima oba koncepta.

Prva i najpoznatija prednost je povećana motivacija: uključivanjem elemenata igre poput bodova, medalja ili rang-lista, igrifikacija i učenje temeljeno na igrama potiču vanjsku motivaciju. Učenici su motivirani napredovati kako bi osvojili nagrade, što ih može potaknuti da ulože više vremena u svoje obrazovanje.

Štoviše, igre i igrificirane aktivnosti mogu učinkovitije privući pažnju učenika i povećati angažman u usporedbi s tradicionalnim metodama. Stvaraju uključujuće okruženje koje potiče koncentraciju i aktivno sudjelovanje u procesu učenja.

Sama edukacija može imati koristi od igrifikacije i aktivnosti temeljenih na igrama kroz neposrednu povratnu informaciju. Ova brza povratna informacija, omogućena izravnim odgovorima na njihove akcije umjesto odgođenih grupnih sastanaka ili testova, pomaže mladima da prepoznaju pogreške i poboljšaju se u stvarnom vremenu, čime se ubrzava proces učenja.

Također omogućuje razvoj međupredmetnih vještina. Osim specifičnih znanja, učenje temeljeno na igrama i igrifikaciji mogu potaknuti razvoj vještina poput rješavanja problema, kritičkog razmišljanja i suradnje. Ove su vještine korisne u mnogim kontekstima izvan obrazovnog okruženja.

S druge strane, kao i kod svakog obrazovnog modela, postoje neki nedostaci koje treba izbjegavati, a koje se lako mogu prevenirati pažljivim korištenjem učenja temeljenog na igrama i igrifikacije.

Jedan od nedostataka može biti površnost učenja, koja se javlja kada se previše fokusiramo na vanjske nagrade na račun unutarnje motivacije za učenje. Učenici se mogu više brinuti o stjecanju bodova nego o dubokom razumijevanju sadržaja.

Još jedna zamka je neadekvatan dizajn. Stvaranje učinkovitih igara zahtijeva stručnost u pedagogiji i dizajnu igara. Loš dizajn može dovesti do frustrirajućih ili beznačajnih iskustava u učenju.

Ove metode također mogu dovesti do nejednakosti među učenicima. Ne reagiraju svi učenici na isti način na pristupe temeljene na igrama. Neki se mogu osjećati demotivirano zbog natjecanja ili smatrati prilagodbu ovim novim metodama izazovnom, što stvara nejednakosti unutar grupe. Naime, nemaju svi istu razinu digitalne pismenosti, nekim učenicima može biti zahtjevnije. To iziskuje određeno vođenje i podršku.

Na kraju, posljednji nedostatak odnosi se na troškove i resurse. Postavljanje sustava igrifikacije ili razvoj igara može zahtijevati značajna ulaganja vremena i novca.

Važno je zapamtiti da su ovi pristupi alati za učenje, a ne sami sebi svrha. Svijest o njihovim prednostima i ograničenjima omogućava maksimiziranje pozitivnog utjecaja na iskustvo učenja.

Kao što je navedeno, svi se nedostaci mogu spriječiti. Prilikom kreiranja naših resursa za projekt EcoQuest, uzimamo u obzir sve nedostatke i nastojimo razviti alate za učenje temeljene na igrama koji omogućuju svim ciljnim skupinama uživanje u prednostima bez brige o bilo kojim nedostacima.

Međutim, ako želite koristiti učenje temeljeno na igrama i igrifikaciju u svom procesu učenja, morate znati kako spriječiti ove nedostatke. Da biste to postigli, važno je definirati jasne ciljeve i uskladiti elemente igre s željenim ishodima. Uravnotežite izazove i nagrade kako biste motivirali učenike bez preopterećenja, a zadržite mehaniku igre jednostavnom i vizualno privlačnom. Personalizirajte iskustvo prema preferencijama učenika, prioritizirajte učenje nad nagradama i redovito pregledavajte i revidirajte pristup na temelju povratnih informacija.

Slijedeći ove smjernice, edukatori i osobe koje rade s mladima mogu učinkovito iskoristiti prednosti igrifikacije uz minimiziranje potencijalnih nedostataka.