LARP (engl. Live Action Role-Playing) ili igranje uloga uživo improvizirani je oblik igre uloga u kojem sudionici fizički utjelovljuju likove i djeluju unutar zajedničkog fikcionalnog svijeta. To je iskustvo temeljeno na narativu, u kojem se priča razvija u stvarnom vremenu kroz interakciju, kretanje i donošenje odluka.

LARP se nalazi na prekrasnom sjecištu igre, kazališta i participativne umjetnosti. Posuđuje elemente iz svih tih formi, ali nije u potpunosti nijedna od njih. Ne postoji publika – postoje samo sudionici. Svatko tko je prisutan sudjeluje u stvaranju iskustva. Priču ne promatrate izvana; vi ulazite u nju.

Ono što LARP čini jedinstvenim jest činjenica da se odvija kroz tijelo. Ne zamišljate samo što vaš lik osjeća – vi hodate, govorite, reagirate i odnosite se prema drugima kao taj lik. I nekako se kroz taj proces nešto mijenja. Fikcionalna situacija postaje prostor u kojem mogu nastati vrlo stvarne emocije, promišljanja i uvidi.

LARP-ovi mogu poprimiti mnoge oblike. Ponekad su intimni i tihi, usredotočeni na male ljudske priče. U drugim slučajevima mogu biti veliki, epski i ispunjeni snažnom dramatičnom napetošću. Mogu odražavati svijet u kojem živimo, ponuditi pogled u budućnost ili nas odvesti u potpuno izmišljene stvarnosti. No u svojoj srži uvijek postavljaju isto pitanje: „Što kada bi…?“

Što kada biste bili netko drugi, u drugačijoj situaciji, donosili drugačije odluke?

U LARP-u možete postati gotovo bilo što – srednjovjekovni vođa, klimatski aktivist, susjed u malom gradu, apstraktna emocija ili čak sustav ili ideja. Upravo ta otvorenost stvara prostor za istraživanje perspektiva kojima inače nemamo pristup. Kroz simbole i metafore možemo pristupiti temama koje bi nam inače djelovale previše složeno, predaleko ili preteško za izravno raspravljanje.

Ne postoji samo jedan način igranja LARP-a. Različite tradicije donose različite stilove, ritmove i očekivanja. Neka iskustva teže dubokoj uronjenosti i snažnom emocionalnom doživljaju, dok su druga strukturiranija, više nalik igri ili usmjerena na zabavu. U Nausiki često kombiniraju te pristupe – ponekad stvaraju izrazito uranjajuća iskustva, a ponekad više gamificirane ili radioničke LARP-ove, ovisno o tome što najbolje odgovara skupini sudionika.

Zahvaljujući toj fleksibilnosti, LARP može služiti mnogim različitim svrhama. Može biti prostor za kreativnost i umjetničko izražavanje. Može biti alat za povezivanje ljudi i izgradnju zajednice. Može biti igralište za radost i eksperimentiranje, ali i prostor za samorefleksiju, u kojem ljudi istražuju vlastite emocije, reakcije i načine postojanja.

U Nausiki su otkrili da LARP postaje posebno snažan kada se koristi u obrazovnom kontekstu. Sudionicima omogućuje da o temama poput klimatskih promjena, društvenih odnosa ili identiteta ne samo razgovaraju, već ih i dožive iznutra. To učenje čini osobnijim, iskustvenim i često mnogo pamtljivijim.

Zbog toga se LARP sve češće koristi s različitim dobnim skupinama i u različitim okruženjima – od škola i razmjena mladih do stručnih edukacija i rada u zajednici. Može se prilagoditi djeci, mladima i odraslima te oblikovati prema jednostavnim ili složenim obrazovnim ciljevima.

U nekim projektima LARP se povezuje i sa širim okvirima poput GreenCompa, istražujući kompetencije održivosti kroz iskustvo, a ne samo kroz teoriju. Kada sudionici preuzmu uloge unutar određenih sustava, donose odluke i suočavaju se s njihovim posljedicama, počinju na vrlo konkretan način razumijevati složenost, međuovisnost i odgovornost.

Nausika, u svom radu je razvila LARP-ove poput „Climate Perspectives“, „Time to Land“, „Pig Grove“, „Tree of Life“ i „Ceremony of Hope“, koji se bave održivošću i izazovima povezanima s klimatskim promjenama – svaki na svoj način i uz različite razine uronjenosti. Neki su usmjereni na razumijevanje sistemskih mehanizama, poput ekonomskih dinamika, drugi na snalaženje među različitim perspektivama i suprotstavljenim interesima, dok se treći fokusiraju na promišljanje, emocije i osobnu povezanost s temom.

Na kraju dana, LARP je zajednički dogovor da zajedno maštamo, ali i da tu maštu nakratko shvatimo ozbiljno. On stvara privremeni prostor u kojem ljudi mogu istraživati, eksperimentirati i doživjeti nešto smisleno kroz svoja tijela, emocije i odnose s drugima.

Možda je upravo zato iskustvo LARP-a nešto što ostaje s ljudima dugo nakon što igra završi.

LITERATURA : 

Bowman, S. L. (2014). Educational Live Action Role-playing Games: A Secondary Literature Review. The Wyrd Con Companion Book 3, 112–131.

Johansson, K., Breejon Robinson, R., Bowman, S. L., Fey, J., Márquez Segura, E., Waern, A., & Isbister, K. (2024). Why Larp?! A Synthesis Paper on Live Action Roleplay in Relation to HCI Research and Practice. arXiv:2405.08526.